Random post - nešto malo o meni

S obzirom da smo nekoliko puta dobivale upit tko je koja cura, i često je bilo zabuna jer se na našoj fb stranici  pojavljuju dvije plave cure, a na blogu stoji jedna crna, jedna plava, pa evo, odlučih napisati post i razjasniti sve :)

Ja sam Tanja, "crna" cura sa bloga. Mojih fotografija na facebook stranici će te rijetko viđati jer nisam toliko "make-up girl", nego više skincare, te sukladno s tim više pišem recenzije proizvoda,  no tu i tamo se pojavi i koja moja slika. 

Dvije plave cure, koje ste viđale na fb su Nikolina i Zvjezdana. Nikolina će se već predstaviti u drugom postu, a Zvjezdana je izrazito nadarena cura koja obožava eksperimentirati sa lookovima , pa tu i tamo kada stigne objavi neku fotografiju na našoj stranici.

Dakle, ovaj blog vode Nikolina (plava) i Tanja (crna), a Zvjezdana se povremeno pojavljuje na fb stranici sa make up look-ovima.

Potrudit ću se kroz nekoliko fotografija predstaviti sebe i ukratko svoj život :) 

Dakle, ja sam Tanja, rođena u Zenici , do 18. godine živjela u Lepenici ( malo selo u općini Kiseljak, BiH). Pohađala sam Opću gimnaziju te sam svakodnevno putovala u školu u Kiseljak . Tako sam kroz promjenu sredine upoznala nove ljude,pa tako i Nikolinu. Ja i Nikolina smo sada već dugogodišnje prijateljice, kume, i ništa nas ne može razdvojiti, pa ni daljina.  Nakon završene gimnazije u Kiseljaku, daljnje školovanje i život sam  nastavila u Zagrebu. Priznajem, nije bilo lako napustiti sve svoje prijatelje, i dan danas mi fale pojedinci, no sreća na tehnologiji pa se možemo čuti bez velikih računa :) 

U Zagrebu sam upisala i završila Ekonomski fakultet, te upoznala divne ljude i stekla prijateljstva koja će uvijek ostati. 

U Zagrebu sam uživala u samostalnom životu i svakodnevnim životnim situacijama s kojima sam se sama nosila. Sve to nije moglo proći bez kave "na špici" , iako dosta skupa, jedna od najboljih kava ,jer se sastanemo i pričamo satima. 

Iako na fotografiji nisu sve prijateljice koje mi mnogo znače ,sve one su uvijek bile tu, i kad je bilo tužno i veselo , i kad se moralo učiti. Zahvalna sam što mi je život pružio ovakve osobe, jer neka prijateljstva uvijek ostaju i nikada se ne zaboravljaju.

U Zagrebu sam voljela slobodu ljudi i taj drugačiji mentalitet, sa malo širim pogledom na svijet. Tako sam se i ja s vremenom razvila u malo drugačije osviještenu osobu, nego što bi možda bila da sam ostala u svom malom selu. Voljela sam sjediti u parku sa svojim prijateljicama, promatrati ljude, smijati se životnim problemima, pričati o glupostima i slikati fotografije koje samo nama imaju smisla.

Nakon položenih ispita i slavlja zbog istih,  bilo je vrijeme krenuti dalje. Tako sam ja po završetku skupila stvari i preselila se u Njemačku radi daljnjeg školovanja i života. Nije bilo lako ostaviti sve, društvo, život i navike koje si stekao u jednom velikom gradu, koji naprosto obožavaš jer nudi toliko mogućnosti. 

No, sve je to puno lakše palo na srce, jer me u Njemačkoj čekala osoba mog života. Preselila sam se kod dečka ( sada već zaručnika ), i evo , živim i pišem vam  već skoro godinu dana  sa njemačke adrese. 

Veza na daljinu može biti teška i manje teška, ovisno kakvi ste vi kao pojedinci jaki i karakterno sukladni. Mogu se pohvaliti da sam jedna od sretnica kojoj je veza na daljinu uspjela i koja je pronašla istinsku ljubav, pravog prijatelja i partnera. Zahvalna sam što imam ovakvu osobu pored sebe, što me svaki dan nauči nečemu novom i podržava moje snove i ciljeve. 

Naučio me dosta toga , između ostaloga i da uživam u hrani. Sada je pitanje je li to na sreću ili na žalost, ali prije uopće nisam jela , i kad bi jela, to bi bilo jer moram, a sada , sada jedva čekam da nešto dobro jedem. Ljubav čini čuda :D 

Neke random stvari o meni : 

Ponekada volim da šefujem, uvijek imam nešto za reći i nadodati . Kako sam tijekom studiranja bila ovisna sama o sebi, tako sam naučila da sve sama radim, na svoj način, makar bio i pogrešan. Posljedica svega toga je da često mislim da ja najbolje znam :D Šta ću, žensko sam, volim pametovati :D 

Obožavam more, u svim godišnjim dobima.

Kada sam u parfumeriji prvih 15 minuta sam izgubljena, jer od uzbuđenja  ne znam kuda bi prije, pa krenem na jednu stranu, pa mislim da bi ipak prije na drugu, pa se sjetim nečeg trećeg i na kraju samo hodam k'o muha bez glave, dok se malo ne smirim i ne napravim red kojim ću sve pregledati.

A kad si napravim red kojim ću sve gledati , onda sam jako neodlučna. Znam nekoliko puta , po "neeeekoliko" minuta stajati pored istih proizvoda i razmišljati, da ili ne .

U životu znam šta želim, imam jasne ciljeve prema kojim težim. Ali, kada se radi o ovakvim situacijama, gdje bi najradije kupila sve da mogu, e onda sam neodlučna jer nekako mi SVE TREBA :D 

Božićno vrijeme mi je najdraže, ne znam je li to povezano što sam rođena 20.12. , ali snijeg i Božić su nešto što me istinski vesele i ispunjavaju radošću .

Osim snijega, od prirodnih radosti veseli me i šarenilo lišća u jesen. No, moram priznati da me vesele samo oni lijepi, prohladni dani sa pokojim zrakama sunca. Kišu prihvaćam jedino ako sam sa unutarnje strane prozora, u toplini kreveta, uz čaj :) 

Kad smo kod čaja, priznajem da sam naprosto ovisna o njima. Dnevno popijem barem 2-3, ovisno koliko sam vremena kući. Ali , nakon što sam prestala piti kavu, počela sam istinski uživati u njemu. Dok mi je prije čaj bio pojam samo kada se razbolim :D

Najdraži oblik doručka su mi zobene u različitim kombinacijama voća ili "studentskog" mixa.

Ne znam kuhati. Trudim se naučiti , ali ni uz recept ne ispadne kako bi trebalo ispasti :D Tu opet dolazimo do onog mog problema gdje volim da pametujem, pa mi nema veze ako stavim malo manje brašna nego što piše, ili ako čokolade stavim duplo više,  i onda se čudim kako nije ispalo onako kako je trebalo :D I da, koristim rukavice jer  su nokti predobri da bi se meljali u brašnu :P

Jako sam smotana. Svakodnevno mi se dešavaju situacije gdje sama sebe naljutim i pitam "kako mi se to moglo desiti" :D 

Ne znam hodati u štiklama i sve što ima višu petu . Svaki moj izlazak od prilike završi ovako. Skidanje cipela prije dolaska kući, jer noge ubiše. Ja sam više za starke, tene, nešto ravno, da se osjećam sigurno i prizemljeno :D 

Mogu reći da imam dva psa, ali su daleko doma u Bosni. Jako mi fale, i teško je kada si cijeli život okružen sa ljubimcima , a sada nisu pored tebe. No, nadam se da će se u skorije vrijeme nešto učiniti po tom pitanju :) 

Volim da sama sebe slikam i gledam kako mi make up tog dana izgleda. To uvijek završi sa 100 slika i 99 obrisanih :D 

I za kraj , moram reći da imam najbolje roditelje na svijetu ( zbog privatnosti neću objavljivati njihovu fotografiju ) koji su mi pružili sve u životu da bi mi sutra bilo bolje, te koji podržavaju mene, moj život i odluke. Jedino sam dijete u svojih roditelja, stoga, neke životne odluke su bile teško donešene i uz mnogo suza, jer nije lako pustiti jedino dijete i ostaviti roditelje koji su ti sve u životu. No, ponosna sam na nas jer smo u svemu uspjeli.

Mogu reći da sam u životu daleko dogurala i uspjela ostvariti ono što sam željela, no još mnogo ciljeva je ispred mene koji se tek trebaju ostvariti. 

Zapamtite, život nije bajka koja piše samo lijepe priče , no treba znati uživati u onome što imaš i biti sretan zbog onoga što ti život donosi. Treba znati šta želiš i težiti k tome. Nije dovoljno samo željeti, treba i poraditi na ostvarenju ciljeva.

Da bi se ciljevi ostvarili treba biti čvrst, odlučan i strpljiv.

Vrijeme je ono što nam najteže pada, jer uvijek nešto iščekujemo, uvijek čekamo na nešto da se desi, no kroz sve te muke ne treba  izgubiti sebe i  osmijeh na licu.

Zdravlje, sreća i zadovoljstvo u životu su velike stvari, za koje se treba izboriti.

Želim vam svima da budete sretni, zadovoljni i ispunjeni sa sobom, jer tek onda ostale stvari u životu imaju nekog smisla...

Hvala na čitanju, 

pozdravček od Tanje :*