PAZI STA U ZIVOTU ZELIS

Cesto uhvatim samu sebe kako mastam, razmisljam i puno toga zazelim. Valjda je u prirodi covjeka da uvijek nesto zeli. Ovdje ne mislim nuzno na materijalne stvari, nego eto, onako opcenito, uvijek bi nesto. I neka , mislim da tako i treba biti, sve dok je u granicama. 

Ono sto sam primjetila jest da se cesto te zelje pretvore u ocajnicko kukanje, i patnju, jer ne mozemo bas to sada imati i ostvariti. Tako ulazimo u zacarni krug, gdje od pocetne zelje dolazimo do nezadovoljstva koje kasnije prerasta u kukanje i zaljenje na zivot.

S obzirom da zivim daleko od doma, posteno radim i zaradjujem, Bogu hvala u mogucnosti sam platiti sve racune, i ne brinem se hocu li biti gladna na kraju mjeseca, sto jos mnogima  u mom kraju predstavlja veliku brigu. S te strane mirno spavam . Ali dodju onda te puste zelje , koje se vrte po glavi, pa zamute misle i vise ni sam ne znas sta bi, kad bi i kako bi.

Danas planiras kud za Novu godinu, sutra kontas koje bi se auto moglo kupit, prekosutra gdje na ljetovanje. I tako opet dolazimo u zacarni krug, gdje dnenvna doza srece i zadovoljstva prelazi u zamaranje i planiranje zivota. Priroda covjeka je takva,zelis uvijek nesto iznova. Zelis, trudis se ostvariti, dobijes to, pa opet zelis, radis,kukas, (ne)ostvaris i tako u krug.

Potaknuta trenutnom situacijom u zivotu, koja me dovodi do suza,zelim samo jedno, a to je da ostanem covjek i prijatelj. Neizmjerno tesko je danas ostati bistre glave, sabranih misli i realnih pogleda na zivot. Iskrenih ljudi je sve manje oko nas, a onima kojima ja vjerujem su tako daleko.

Znate , zivot u daljini je bas lijep. Mogucnosti su puno vece nego u nasim krajevima, i nikada pozaliti necu sto sam napravila ovaj korak u zivotu, sve dok nekom mom bliskom ne dodje tesko, a ja nisam tu. Boli to kad znas da si tako daleko i nista vise ne mozes ucini osim par poziva, da provjeris kako je danas. 

Ono sto zelim reci je da cesto ne vidimo prave vrijednosti u zivotu od pustih reklama i zelja , s kojima se borimo svaki dan. Cesto se gusimo u moru toga sta nemamo,  a ne vidimo ona zrna soli koje imamo, i koje neizmjerno jako cuvati moramo. Drago kamenje je u dubini , za njega se treba boriti , duboko udahnuti i snazno rukama obuhvatiti vodu i struju koja nas sprjecava uhvatit ga.

Uvijek ce biti veca lista onoga sto nemamo, ali zivi se radi onoga sto imamo, za cim se cijelom dusom borimo. Borimo se da budemo sretni, zadovoljni , ispunjeni, ali prije svega mirne duse u zivotu. 

Ne izgubite ona zrna srece i zadovoljstva, radi pustih velikih zelja. Nedajte da vam velike oci kvare pravu vrijednost. Pazite sta u zivotu zelite, da se ne bi ostvarilo. Svaka zelja nosi teret ostvarenja, a nasa ledja  i nisu tako velika. 

Zelja ce uvijek bezbroj biti, samo prave vrijednosti zivot nose.